Sažetak
Komunikacione kompetencije nastavnika predstavljaju jednu od osnovnih komponenti profesionalne kompetentnosti nastavnika i imaju ključnu ulogu u obezbeđivanju kvaliteta obrazovnog procesa, posebno u okviru fizičkog i zdravstvenog vaspitanja, gde su efikasna interakcija i neposredna komunikacija sa učenicima od izuzetnog značaja. Cilj ovog istraživanja bio je da se ispita značaj komunikacionih kompetencija nastavnika fizičkog i zdravstvenog vaspitanja kao determinante kvaliteta nastave kroz sveobuhvatan pregled relevantne naučne literature. Sproveden je narativni pregled literature primenom analize, poređenja i sinteze nacionalnih i međunarodnih studija koje se bave pedagoškom komunikacijom, kompetencijama nastavnika i specifičnostima fizičkog i zdravstvenog vaspitanja. Rezultati ukazuju da razvijene komunikacione kompetencije značajno unapređuju efikasnost nastavnog procesa omogućavajući jasniji prenos znanja, poboljšanje upravljanja odeljenjem, stvaranje pozitivne psihosocijalne klime i povećanje motivacije učenika za aktivno učešće. Analiza ukazuje na značaj verbalne i neverbalne komunikacije, konstruktivne povratne informacije, pedagoške senzitivnosti i sposobnosti nastavnika da prilagode komunikacione strategije individualnim potrebama i razvojnim karakteristikama učenika. Pored toga, efikasna komunikacija doprinosi ne samo unapređenju obrazovnih ishoda, već i razvijanju pozitivnih stavova prema fizičkoj aktivnosti, zdravim životnim stilovima i saradničkim odnosima u školskom okruženju. Zaključuje se da komunikacione kompetencije predstavljaju ključni element profesionalne kompetentnosti nastavnika i da ih je neophodno kontinuirano razvijati kako tokom inicijalnog obrazovanja nastavnika, tako i kroz celoživotno profesionalno usavršavanje. Jačanje ovih kompetencija može doprineti poboljšanju kvaliteta nastave, angažovanosti učenika i ukupne efikasnosti fizičkog i zdravstvenog vaspitanja.
Reference
- Bailey, R. (2006). Physical education and sport in schools: A review of benefits and outcomes. Journal of School Health, 76(8), 397–401. https://doi.org/10.1111/j.1746-1561.2006.00132.x
- Blašková, M. (2011). Human potential development: Motivation, communication, harmonisation and decision making. Žilina, Slovakia: EDIS – Publishing of the University of Žilina.
- Chen, L., Xu, Y., Sun, M., Yin, Z., Guo, Z., & Liu, B. (2023). Developing the theoretical model of Chinese physical education teachers’ health communication competence: Based on grounded theory. Frontiers in Public Health, 11, 1233738. https://doi.org/10.3389/fpubh.2023.1233738
- Cothran, D. J., Kulinna, P. H., & Garrahy, D. A. (2009). Attributions for and consequences of student misbehavior. Physical Education and Sport Pedagogy, 14(2), 155–167. https://doi.org/10.1080/17408980802054866
- Darling-Hammond, L., Flook, L., Cook-Harvey, C., Barron, B., & Osher, D. (2020). Implications for educational practice of the science of learning and development. Applied Developmental Science, 24(2), 97–140. https://doi.org/10.1080/10888691.2018.1537791
- Đigić, G. (2013). Ličnost nastavnika i stilovi upravljanja učionicom (Teacher personality and classroom management styles), Doctoral dissertation. Faculty of Philosophy, University of Niš. In Serbian
- Dyson, B., & Casey, A. (2007). Cooperative learning in physical education: A research-based approach. McGraw-Hill Education.
- Hymes, D. H. (1966). Two types of linguistic relativity. In W. Bright (Ed.), Sociolinguistics (pp. 114–158). Mouton.
- Martinović, D., & Branković, D. (2012). Uloga nastavnika u procesu fizičkog vaspitanja (The role of the teacher in the process of physical education). Sport Mont, 10. In Serbian
- Pianta, R. C., Hamre, B. K., & Allen, J. P. (2012). Teacher-student relationships and engagement: Conceptualizing, measuring, and improving the capacity of classroom interactions. In S. L. Christenson, A. L. Reschly, & C. Wylie (Eds.), Handbook of Research on Student Engagement(pp. 365–386). Boston, MA: Springer
- Radenčić, L. (2013). Nonverbal communication – The skill of a high-quality teacher (Neverbalna komunikacija – veština visokokvalitetnog nastavnika). Faculty of Philosophy, University of Zagreb. In Croatian
- Sallis, J. F., & McKenzie, T. L. (1991). Physical education’s role in public health. Research Quarterly for Exercise and Sport, 62(2), 124–137. https://doi.org/10.1080/02701367.1991.10608701
- Šejtanić, S. (2016). Teachers’ communication styles. University “Džemal Bijedić” of Mostar.
- Šejtanić, S. (2019). Communication in school. Teacher Education Faculty, Mostar.
- Sophia, L., Rustandi, A., & Sugiarto, B. R. (2024). Teacher’s verbal and nonverbal communication on students’ motivation in learning English. Journal of English Education Program (JEEP), 11(2), 147–158.
- Stronge, J. H. (2007). Qualities of effective teachers. ASCD.
- Subramaniam, P. R., & Silverman, S. (1999). Student attitude toward physical education and physical activity: A review of measurement issues and outcomes. Journal of Teaching in Physical Education, 19, 97–125. https://doi.org/10.1123/jtpe.19.1.97
- Trivunović, B. (2017). Communication competencies of university teachers. Pedagoška stvarnost, 63(2), 120–131.
- Vasileva, V. (2015). Communication in the teaching process: Interactive nature of communication. In Education in the 21st Century (International Scientific Conference of the Faculty of Educational Sciences), pp. 57-59. Štip, North Macedonia.
- Xie, F., & Derakhshan, A. (2021). A conceptual review of positive teacher interpersonal communication behaviors in the instructional context. Frontiers in Psychology, 12, 719451. https://doi.org/10.3389/fpsyg.2021.719451
- Zlatić, L. (2022). Status of research on teachers’ communication competence over the past ten years. In Science and Education – Challenges and Perspectives (pp. 157–178). University of Kragujevac.
