Sažetak

Cilj ovog istraživanja bio je da se ispitaju percepcije trenera o sopstvenom znanju i kompetencijama, kao i da se analiziraju njihove implikacije za sportski menadžment i razvoj ljudskih resursa (HRD). Primenom kvantitativnog pristupa poprečnog karaktera, podaci su prikupljeni od 216 košarkaških trenera korišćenjem Upitnika znanja i kompetencija trenera (Coaches’ Knowledge and Competence Questionnaire – CKCQ). Za procenu odnosa između profesionalnih, interpersonalnih i intrapersonalnih domena znanja i ukupnih trenerskih kompetencija primenjene su metode deskriptivne statistike, poređenja zavisnih korelacija i korelacione analize. Rezultati pokazuju da treneri procenjuju nivo svog znanja kao visok u svim analiziranim domenima, uz izražene pozitivne međusobne povezanosti između domena znanja i ukupnih kompetencija. Međutim, niži skorovi identifikovani su u oblastima koje se odnose na eksternu komunikaciju i sportsku legislativu, što ukazuje na potencijalne nedostatke u domenima povezanim sa širim organizacionim odgovornostima. Dobijeni nalazi ukazuju da trenerska kompetencija predstavlja integrisani sistem znanja i veština, pri čemu intrapersonalna refleksija predstavlja najsnažniji statistički pokazatelj percipirane kompetentnosti. Posebno je značajno da ovo istraživanje doprinosi postojećoj literaturi pozicioniranjem trenera ne samo kao stručnjaka za unapređenje sportskih performansi, već i kao ključnih aktera u razvoju ljudskih resursa, koji utiču na procese učenja, organizacionu kulturu i dugoročnu održivost sportskih organizacija.